Branislav Borenović u potrazi za autentičnom politikom

Branislav Borenović u potrazi za autentičnom politikom

17
0
SHARE
branislav-borenovic-u-potrazi-za-autenticnom-politikom

Nedavno se predsjednik Partije demokratskog progresa (PDP) Branislav Borenović pohvalio na svom Facebook profilu, kako je baš on, a ne Milorad Dodik, uputio zaključak Narodnoj skupštini RS-a o raspisivanju referenduma o nezavisnosti entiteta Republika Srpska, sad već daleke 2009. godine.

Zaključak tom prilikom nije usvojen zbog izostanka podrške Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD), pa je time, kako Borenović tvrdi, dokazao da Milorad Dodik samo manipuliše narodom, igrajući na kartu emocija.

Bio je to još jedan loš pokušaj i potpuni promašaj Borenovića da SNSD napadne s nacionalističkih pozicija, prostora političkog djelovanja u kojem Dodik suvereno operiše, jer PDP najčešće svoju politiku nastoji predstaviti upravo suprotnom. Potez PDP-a djeluje neiskreno jer ne možeš svog najvećeg političkog protivnika poraziti tako što ćeš ga imitirati, pa makar to bilo u svrhu pokazivanja nečijeg licemjerja. Osim toga, zaključak predsjednika PDP-a o politici Milorada Dodika je samo djelimična istina.

Samo naivan političar može vjerovati da je svaki politički potez koji je Dodik povukao manipulacija ili predizborna kampanja, a ne stalna politika pomicanja prihvatljivog praga o pitanju pozicije RS-a.

S vremena na vrijeme Dodik povuče ručnu, ali uvijek ide dalje, i to mu, s obzirom na nezainteresovanost međunarodne zajednice, očito donosi političku dobit.

Iako se na prvi pogled Borenoviću čini da je nešto dobio, kako 2009., tako i nedavnim Facebook hvalisanjem, rekli bismo da je upravo suprotno jer PDP je politički “napao” Dodika s pozicije koja ne korespondira s proklamovanom politikom stranke, odnosno programom izloženim na web stranici, niti imidžom koji gradi dugi niz godina.

Borenović, a prije njega Mladen Ivanić, već godinama grade imidž stranke koja nastoji približiti različite stavove unutar Bosne i Hercegovine, suziti jaz između različitih etničkih zajednica i pronaći neku zajedničku nit između političkih faktora unutar entiteta, a naročito države.

U političkom programu PDP-a kaže se da afirmišu politiku tolerancije, saradnje i prosperiteta u okviru regionalnih i evropskih integracija. “Želimo da tražimo partnere među svim strankama, među svim narodima, u cijeloj Bosni i Hercegovini i regiji Zapadnog Balkana, koji će razgovarati jezikom budućnosti” kaže se u programu.

Iako je iz toga jasno da PDP nastupa, neupitno, iz pozicije stranke koja prvenstveno štiti interese Republike Srpske, nijednom rečenicom se ne poziva na odvajanje od Bosne i Hercegovine, već se smatra da BiH može biti sasvim prihvatljiv okvir u kojem će i RS prosperirati.

Umjesto da PDP, u momentima kad Dodik svjesno proizvodi krizu, širi najgoru nacionalističku retoriku i sve zajedno uvlači u potpunu neizvjesnost, još uvjerljivije brani proklamovanu politiku stranke i naglašava zašto Republika Srpska može prosperirati u Bosni i Hercegovini, vrh stranke u tim trenucima redovno podlegne pritisku da dokazuje licemjernost SNSD-ove politike, a ne ispravnost svoje.

Svi oni koji su preuzeli SNSD-ovu retoriku danas su potpuno politički marginalizirani ili u njihovoj sjeni. Dodik u toj igri dominira, jer, koliko god Borenović sebe zavaravao, SNSD zaista teži i nastoji obesmisliti Bosnu i Hercegovinu.

Opstanak na političkoj sceni PDP-u je omogućila, za razliku od svih drugih stranaka u RS-u, koliko-toliko autentična politika, a ne povremeno, neuvjerljivo, imitiranje politike Milorada Dodika.

(Klix)

pressmedia.ba