Tragom starih fotografija: Gradsko kupatilo

Tragom starih fotografija: Gradsko kupatilo

122
0
SHARE
tragom-starih-fotografija:-gradsko-kupatilo

I godine 1963. bilo je u funkciji. Danas, za mlađe Visočane nevjerovatno i pomalo smiješno?!

Visočani su relativno kasno počeli uvoditi vodu u privatne kuće. Otprilike kada i kupovati televizore, početkom šezdesetih.

To je bila novina i u ”državnim” stanovima u zgradama koje su nicale u Novom naselju i u ”vojnoj” kod današnje pošte koja imaše jedina (donedavno) i lift u cijelome gradu.

Kod kuća, prije uvođenja vode” kupalo se u limenim banjicama koje su vješto pravili visočki limari. Zato ih je bilo na pretek. A voda se donosila sa javnih česmi koje su bile pravilno raspoređene.

U mojoj ulici, u centru grada bile su dvije, jedna ispred moje kuće u blizini današnje gradske fonatane, a druga na pola puta do Doma kulture, a moglo se otići i u Gradsko kupatilo. Cijene kupanja se ne sjećam, ali se sjećam da sam se tamo jednom ”ofurio” (sa ocem).

Gradsko kupatilo je bilo smješteno u ulici Ognjena Price (glavna ulica) između današnje slastičarme Gelatto (bivša ”Bagdad’) i bivše zelena pijaca – danas pošta.

Četvrtak je bio rezervisan za Garnizon. More vojnika je u kolonama dolazilo poslijepodne tog dana, trotoarom od Betnoskog mosta, pored Zdravljaka, Opštine i Partizana … i tamo negdje oko slastičarne “Ilijas” prelazilo ulicu formirajući redove, sada na suprotnoj strani ulice.

Vlado Ilić mi nedavno reče, domaćin kupatila bio je Risto Ilić a rukovodilac kotlovnice Mujo Vranac.

Arhiva i tekst: Zdenko Antović / Visoko.co.ba

Komentari

komentara

Visoko.co.ba pratite na ANDROID i IOS aplikacijama, kao i na društvenim mrežama FACEBOOK i TWITTER.


Članak je preuzet sa portala www.visoko.co.ba putem RSS Čitača.