Obilježena 25. godišnjica pogibije majora Hašima Spahića

Obilježena 25. godišnjica pogibije majora Hašima Spahića

30
0
SHARE
obiljezena-25.-godisnjica-pogibije-majora-hasima-spahica

Jedanaesti dan u mjesecu oktobru, od 1994. godine, je dan ispunjen tugom, bolom, ali ponosom. Te kobne 1994. godine i jedne od najtežih ratnih godina, svoj život dao je ilijaški komandanta, major Hašim Spahić. Svi oni koji su svjesni značaja i djela Hašima Spahića, danas su stazama sjećanja obilježili 25. godišnjicu njegove pogibije. Na mezarju u Brezi gdje je sahranjen major Hašim Spahić, položeno je cvijeće i proučen Ya’sin.

Nakon toga nastavljen je put ka Moševićkom brdu gdje je na mjestu pogibije heroja Spahića, upriličen prigodan program i polaganje cvijeća. Na Moševićkom brdu je klanjana i džuma namaz.

U svom obraćanju načelnik Akif Fazlić također je podcrtao obavezu da se heroji i ovakvi značajni datumi ne zaborave.

-Danas je prisjećamo dvojice velikih ljudi, naravno puno je tako velikih, ali na današnji dan oni su dali svoje živote za državu BiH. To su zaista heroji, patriote, ono kako su oni dali živote najbolje govori o njima o  njihovoj odgovoronosti o njihovom karakteru, opredljenju ka očuvanju države BiH. Hašim je svoj život dao kao visoko rangirani komandant na prvoj liniji odbrane. Taj osjećaj odgovornosti i taj osjećaj patriotizma ne smijemo nikad zaboraviti, jer taj osjećaj nas se mora voditi uvijek naprijed. Komandant Hašim je bio prije svega prosvjetni radnik, humanista, sportista, ali je, kad je došlo vrijeme, sve to odbacio i da se bavi nečim svetim – borbom za slobodu. On je naš heroj, ali i ovo vrijeme traži svoje heroje, ali heroje u učenju, sportu, umjetnosti, a to je prilika za mlade ljude, za ovdje prisutnu djecu čija škola nosi upravo ime našeg Hašima Spahića. Njemu se nikada nećemo moći odužiti, ali možemo se potruditi da na razne načine očuvamo sjećanje na njega, kazao je načelnik Fazlić.

Iljko Barić, jedan od starješina komande 126. ilijaške brigade i zamjenik komandanta brigade 1994./1995. godine održao je čas historije, upoznavajući prisutne o situaciji koja je u to vrijeme vladala na ovom ratištu i šire, značaju samog ratišta i načinu na koji je komandant izgubio život.

-Mi smo tri pune godine imali aktivna borbena dejstva na vrhu Moševićkog brda. Posebno je bila žestoka 1994. ratna godina kada je neprijatelj šest mjeseci izvodio intenzivna ratna dejstva i napad pod nazivom „Brgule 94“ težeći da zauzme jedno po jedno brdo i vojni objekat. Na našu žalost, 11. oktobra 1994. godine, baš na ovaj crni, kišni i magloviti utorak, zauzeo je Moševićko brdo, na kojem je u večernjim satima poginuo komandant operativne grupe III Vareš Hašim Spahić i član komande I korpusa A RBiH, načelnik inžinjerije Šemso Baručija. Naročito zadnji mjesec, na Gredi Lipa, Jasen, Polom, Moševićko brdo, gdje je neprijatelj upotrebljavao svu svoju artiljeriju iz arsenala sarajevsko-romanijskog korpusa, a čak i rezervu koju je imao komadant vojske Republike Srpske. Brojni su vatreni položaji sa kojih su nas gađali. Nakon što je poginuo naš kolega i naš starješina, četiri dana kasnije mi smo uspjeli da vratimo Moševačko brdo i od tada smo i mi krenuli u napdna dejstva i oslobađanja ove teritorije. Danas, našeg saborca Hašima Spahića pamtimo po humanosti, širokogrudosti, kao prosvjetnog radnika, kao omladinskog i političkog aktivistu, kao oficira i starješinu koji je radio u štabu teritorijalne odbrane. Ja sam imao tu čast da njega kao mlađeg kolegu, da zajedno studiramo, da radimo u istim štabovima i da ratujemo zajedno. Jako mi je žao što njega i mnogih drugih kolega i poznanika nema danas da možemo pričati u jednom stabilnom ambijentu, o tim nama slavnim, a jako teškim danima. Sve je ovo u čast rahmetli Hašima i Šemse i svih onih koji su položili živote na ovoj planini, a njih nije malo. Moja poruka omladini jeste da uče i da samo znanjem razvijaju kult sjećanja. Nemojte mrziti, jer mržnja je teška bolest, kazao je Barić, zamjenik komandanta brigade 1994./1995.godine.

Prisutnima se obratio i Mirsad Šljivo vojni policajac, prijatelj i komšija Hašima Spahića.

Želja mi je da kažem da sam zadnju noć prespavao na Čemernici gdje je tu noć bio i Hašim Spahić. Sutradan kada smo ustali, ovako je bio lijep dan poput današnjeg, vidim Hašima 15-tak metara kako bere šipke. On mi je rekao da ih bere za kćerku koja je bila bolesna i da će ona prije ozdraviti ako joj ih on nabere i odnese. Emocije su velike, veliki je to čovjek bio. Teško je pričati to nama koji smo provodili vrijeme sa tako velikim ljudima. On je bio čovjek velikog srca, karaktera, dobar komšija, prijatelj i dugo sam ga poznavao. Pored toga što je bio veliki komandant, veliki branilac, naš šehid Hašim je bio veliki čovjek, istakao je Šljivo.

Organizator manifestacije kojom se čuva sjećanje na ove hrabre ljude je Jedinstvena organizacija boraca Unija veterana općine Ilijaš.


Članak je preuzet sa portala www.radioilijas.ba putem RSS Čitača.